Liturgija 5. nedjelje kroz godinu razmatra tajnu boli, muke i trpljenja, te dara ozdravljenja.
Prvo čitanje – Job 7,1-4,6-7
Job zahvaćen teškim obiteljskim nesrećama i osobnim bolima, mukama i trpljenjima izražava gorčinu, patnje i životna zla Gospodinu i obraća se njemu u pomoć. Iako pod pritiskom svega zla što je pogodilo njega i njegovu obitelj osjeća u sebi veliku pobunu protiv Boga, on ipak vjeruje u Boga i ostaje vjeran njegovim zapovijedima jer zna da je Bog pravedan i da spašava one koji ga ljube.
Ovaj slučaj s Jobom poučava nas da bolesti i sve ostale životne nesreće koje nas snalaze u životu nisu uvijek povezani s našim osobnim grijesima, već mogu biti i kušnja naše vjere u Boga. Bog dopušta da nas snađu svakojake kušnje da bi učvrstio našu vjeru, povećao nadu i usavršio ljubav prema njemu. Bog ne želi naše trpljenje, ali nam omogućuje da se po njemu oslobodimo grijeha i živimo njegovim Božanskim životom.
Drugo čitanje – 1 Kor 9,16-19.22-23
Apostol Pavao pokazuje se kao sluga svoje braće kao što je bio i Isus Krist. Od onoga dana kada je Krist na put prema Damasku obuhvatio Pavla svojom svjetlošću i svojom ljubavlju, on ne može drugo ništa činiti nego propovijedati cijelom svijetu ljubav Božju koja se očitovala u njegovu Sinu Isusu Kristu. Zato Pavao apostol koji se trudio da u svemu bude sličan svojemu učitelju i Gospodinu Isusu Kristu, a pogotovu u ljubavi prema Bogu i bližnjemu kaže za sebe: »Bijah nejakima nejak, da nejake steknem. Svima bijah sve, da pošto poto neke spasim. A sve činim poradi Evanđelja, da bih i ja bio suzajedničar u njemu.« (1 Kor 9,22-23)
Evanđelje – Mk 1,29-39
Današnje evanđelje nam predstavlja Isusa Krista kao liječnika ljudskih duša i tjelesa i kao osloboditelja od svih zala što muče čovječanstvo. Isus dijeli život drugim ljudima iz punine božanskog života koji se nalazi u njemu. Sve je to znak spasenja i ljubavi i potvrda da je Bog prisutan među ljudima da ih oslobodi od njihove nesreće i da ih uvjeri da On djeluje u svijetu i na fizički način kad je to potrebno.
Kad Isus čini čudo vanjskog ozdravljenja od bolesti, on u isto vrijeme čini još veće čudo unutrašnjeg preobraženja čovjeka i njegova potpunog obraćenja Bogu. To je slučaj punice Petrove koja je odmah, nakon što ju je Isus ozdravio, stavila se u službu njemu i njegovim apostolima u potpunom predanju svetoj volji Božjoj. Zapravo u tome se i sastojalo Isusovo poslanje na ovoj zemlji da oslobađa ljude od zlih duhova i da ih ozdravlja tako da bi otvorio srca njihova Bogu i njegovu Evanđelju.
