Božja riječ Liturgijskih čitanja 6. Vazmene nedjelje govori nam ponovo o ljubavi koja nije u prvom redu zapovijed, nego životno iskustvo s Isusom Kristom i po njemu s Bogom Ocem. U toj ljubavi Kristovoj treba ostati, ako se želi ostati u blizini Očevoj. Svi oni koji ostaju u toj ljubavi, prijatelji su Isusovi i Božji i nisu više sluge, već slobodna djeca Božja. Ta sloboda djece Božje nije rezultat naših vlastitih napora nego dar ljubavi Božje koju nam je Krist donio.
Prvo čitanje (Dj 10, 25-26. 34-35. 44-48)
Deseto poglavlje Djela apostolskih govori o činjenici da je početak misije među poganima teško pao Židovima kršćanima, čak i apostolima. Apostoli ostaju pri tvrdnji da spasenje dolazi od Židova. Prema tome, svatko bi trebao najprije postati Židov prije nego postane kršćanin. Apostoli su tražili Božansku potvrdu za prihvaćanje sve većeg broja pogana među kršćane. Današnje 1. čitanje potvrđuje na primjeru viđenja Petra i Kornelija, kako je Bog osobno pokazao da pogani moraju biti primljeni u Crkvu bez prisile na obdržanje propisa Zakona.
Kornelije je bio Rimljanin, “bogobojazni” stranac koji je čitao židovske svete knjige na grčkom, povjerovao u Boga jedinoga, ali nije mogao prihvatiti obrezanje i disciplinske propise židovstva. Čuo je za Isusov pokret i pozvao Petra da mu rastumači što je to. Dok je Petar propovijedao u Kornelijevoj kući o Isusu, na slušatelje je sišao Duh Sveti u obliku jezika (kao na Dvanaestoricu na Duhove) i to je Petru bio znak da ih treba krstiti bez prethodnog obrezanja.
Drugo čitanje (1Iv 4, 7-10)
Drugo čitanje odlomak je iz Prve Ivanove poslanice u kojem predstavlja Boga kao ljubav zato što nas je zavolio u Sinu, bez naših prethodnih zasluga. Odlomak počinje Ivanovim pozivom na međusobnu ljubav zato što je ljubav od Boga. On to govori zajednici izranjenoj razdorima i međusobnim optužbama. Krsnom vjerom Isusovi sljedbenici bivaju nanovo rođeni. U znak zahvalnosti za darovano dostojanstvo djece Božje oni ljube ljudsku braću i sestre. Tko tako postupa “poznaje Boga” – prihvaća njegovu inicijativu, u svom vjerničkom iskustvu prepoznaje Boga ljubitelja i uzvraća ljubavlju. Tko ne bi djelima ljubio, ne bi iskustveno Boga “poznavao”, jer “Bog je ljubav”. Između nas i Boga postoji Posrednik, Sin Božji. Stoga “Bog je ljubav” nije samo definicija božanskestvarnosti nego ukazuje smjer i cilj te ljubavi: Po posredništvu Sina imamo život i puninu ljubavi jer “svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga”. Samo ljubav nam omogućava novi život po krštenju i spoznanju Boga. Onaj koji ne ljubi ne poznaje Boga.
Evanđelje – (Iv 15, 9-17)
Današnje Ivanovo evanđelje, kao dio cjeline, nadovezuje se na evanđelje od prošle nedjelje. To je glasovita glava 15 Ivanova evanđelja, o „Isusu-Trsu“ i nama njegovim „mladicama-Lozama“. Plod te životne povezanosti s Kristom jest uzajamna ljubav. Jedna jedinstvena struja ljubavi povezuje Oca i Sina, a po Sinu, povezuje nas s Ocem i sve nas međusobno. O toj i takvoj ljubavi govori odlomak današnjeg Ivanova evanđelja. Po ljubavi Božjoj postajemo „djeca Božja – „obitelj Božja.“ Prva istina koja proizlazi iz poruke Riječi Božje je: Ljubav je od Boga. Bog je izvor života, on je čovjeku usadio i osjetljivost za ljubav, moć da ljubi i bude ljubljen. Čovjek je najviše čovjek i najviše Bogu sličan kada ljubi. Tada ostvaruje smisao svoga postojanja, svoga vlastitog života. Isus svojim govorom u evanđelju, učvršćuje učenike u svojoj ljubavi: „Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi.“ U odlomku koji smo slušali prošle nedjelje Isus traži da ostanemo s njime povezani i da donosimo duhovni rod kao njegovi učenici. U današnjem ističe da pred odlazak u nasilnu smrt ostaje u ljubavi Očevoj, učenike zove prijateljima za koje polaže život i traži da mi ostanemo u ljubavi njegovoj. Osjećajući se ljubljenim od Oca, Isus može poći u smrt iz ljubavi za druge i ima pravo zvati da ljubimo kao što on ljubi.
