21. NEDJELJA KROZ GODINU (B)

od Kristina na 20.08.2024

ČITANJA:
Jš 24, 1-2a. 15-17. 18b
Ef 5, 21-32
Iv 6, 60-69

TEMELJNO OPREDJELJENJE

Ove nedjelje završava Isusov govor o kruhu i kruhu života.
Iako je ulomak iz Evanđelja zaključak Ivanovog 6. poglavlja, tema današnjih čitanja više nije euharistija. Središte razmatranja je odlukaslijediti Gospodina ili ne bez obzira na poteškoće.

Prvo čitanje
Služit ćemo Gospodinu jer on je Bog naš.

Današnje prvo čitanje iz knjige o Jošui opisuje nam taj dramatični trenutak u kojem Bog od čovjeka otvoreno traži taj izbor.
Bog je odabrao hebrejski narod, obasuo ga dobročinstvima, te sada, kad taj narod ima primiti u posjed obećanu zemlju, Bog od njega traži da se odluči: kome će služiti – Gospodinu pravome Bogu ili drugim tuđinskim lažnim bogovima? Kušnja je bila stvarna, a ne samo izmišljena. Ali odgovor je bio: »I mi ćemo služiti Gospodinu, jer on je Bog naš!« (Jš 24,48b). Na taj način izabrani narod, prije no što je ušao u obećanu zemlju, u Šekemu obnavlja sinajski savez.
Bit svakog saveza s Bogom jest u tome da se čovjek trudi Boga ljubiti i služiti mu svim svojim bićem.

Drugo čitanje
Otajstvo je to veliko – Krista i Crkve.

Danas, mnogi osporavaju nauk Crkve o pitanjima kao što su uloga muškaraca i žena u Božjem planu, koji jasno izražava u današnjem drugom čitanju sv. Pavao u svojoj poslanici Efežanima. Pavao izriče smjernice za obiteljski život: uzajamna bračna ljubav mora biti odraz ljubavi Krista za Crkvu. Temeljni zakon kršćanskoga obiteljskog ćudoređa: ono što je Krist učinio za nas, i kako je ostvario svoj odnos s Ocem. Ženidba kao ustanova, kao sakrament mora biti osvijetljena teologijom Kristove žrtve za njegovu Crkvu i u svjetlu odnosa Krista s Crkvom. Bračna veza je prisutnost Boga koji ju je htio, prisutnost Krista koju ju je otkupio i uzdigao na dostojanstvo sakramenta. Tek kad je uzdignut i življen u toj cjelovitosti, kršćanski brak omogućava iskrene radosti koje je Bog obećao. Kako svi sakramenti iz euharistije dobivaju svoju snagu – jer je euharistija središnji sakrament koji sadrži samog Krista Gospodina – time nas i ovaj odlomak podsjeća da je kršćanska ženidba znak i sredstvo jedinstva.

Evanđelje
Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

Slijediti Boga nije jednostavan pothvat. Čak i u svjetlu Isusovih čuda i znakova, to je previše teško za neke od njegovih učenika. Slijedili su ga zbog čudesnih znakova, a ne zbog onoga što On je. A može ga se slijediti samo ako ga posve prihvatimo u vjeri, u onom što On je.

Na kraju Isusova govora o Kruhu života, tj. o njemu samome kao Kruhu života, povela se teška rasprava i između samih učenika. Nastalo je veliko dijeljenje. Jedni su zauzeli negativan stav prema njemu i zauvijek ga ostavili. Ostala su Dvanaestorica koji će dati oblik Crkvi.

Ponovno izbija mogućnost: vjerovati ili ne vjerovati. Isus ide naprijed s malom skupinom onih koji su rođeni od Duha. Treba se odlučiti za konačni izbor – ili s Kristom u život ili bez Krista u konačnu tamu i propast.

Zato Evanđelje završava svečanom ispoviješću vjere sv. Petra apostola. On kao »prvak apostola i temelj Crkve« istupa pred sve apostole i u ime njih i u ime cijele Crkve slijedećih stoljeća i tisućljeća i u ime svakog vjernika govori: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo, ti si Svetac Božji.« (Iv 6,67-69)

Tu ispovijesti vjere želi danas pobuditi Evanđelje i u nama samima, u svakome od nas i u cijeloj ovoj euharistijskoj zajednici kao i u čitavoj Crkvi. Ali nije dosta samo u Krista vjerovati. Treba se Kristom i hraniti da bi mogli živjeti u zajednici ljubavi s njime.

Prethodni članak:

Slijedeći članak: