Čitanja današnje nedjelje govore o hrani u obliku mudrosti, i u obliku kruha i vina – što je sve bitno za naš opstanak kao Kristovih učenika.
Prvo čitanje (Izr 9, 1-69)
Jedite od mojega kruha i pijte vina koja sam pomiješala!
Bog se iskazuje kao uosobljena Mudrost koja »je sazidala sebi kuću, i otesala sedam stupova.« (Izr 9,1). Ta Mudrost je nama kršćanima druga božanska osoba, Isus Krist, naš Otkupitelj. On je, sišavši na zemlju, sazidao doista kuću, svoju Crkvu, da nas u njoj može sve okupiti oko sebe.
Sedam stupova, što ih je božanska Mudrost isklesala za tu kuću, označavaju sedam svetih sakramenata koji izražavaju savršenost i ljepotu te kuće. Posred te kuće priređena je gozba. To je euharistijska gozba, sveta Večera. Pozivatelji i pozivnice upućene su na sve strane. Svi su pozvani. Mudrost Božja poziva sve ljude na svoju gozbu: »Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala. Ostavite ludost, da biste živjeli i hodite putem razboritosti.« (Izr 9,5.6)
Drugo čitanje (Ef 5, 15-20)
Shvatite što je volja Gospodnja!
Sveti apostol Pavao, današnjom Poslanicom, poučava Efežane o tome što je volja Gospodnja. Efežani su pozvani da razmotre sebe i svoj život – kako žive. Pavao ih poučava i opominje u čemu se sastoji novi život u Kristu. Kršćanin treba biti čovjek razborit; živjeti u stalnom opredjeljenju za Božje – za Krista. Ta je Mudrost vidljiva u euharistijskom sastancima u Crkvi, koji moraju biti označeni mirom, skladom i razumijevanjem. Njihovi međusobni odnosi moraju biti vođeni molitvom. Ako kršćani, svagda pjevaju i slave Gospodina u svom srcu, neće živjeti kao ludi, nego će u njihovu srcu biti mudrost Gospodnja. Kršćani su pozvani svojim jedinstvom svjedočiti mudrost, ljubav i mir.
Evanđelje (Iv 6, 51-58)
Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.
Ove nedjelje, i dalje čitamo iz šeste glave Ivanova Evanđelja. Današnje Evanđelje dalje razrađuje što je Isus počeo u našoj liturgiji prošlog tjedna. U tom čitanju, mnoštvo se pitalo kako je Isus mogao reći da je s neba sišao, jer su znali da je Isus sin Josipov. Podsjetimo se da im je Isus rekao da baš kao što je Bog dao Izraelcima manu da ih održi u pustinji, tako im sada Bog poslao novu manu koji će im dati vječni život.
Zaključna rečenica prošlotjednog Evanđelja ponavlja se u današnjem čitanju: Isus je kruh poslan od Boga, Isusovo tijelo je kruh koji se daje za život svijeta. Isus uči s još većim naglaskom da se spasenje dolazi onima koji jedu njegovo tijelo i krv. Isus ne odgovara na pitanje kako će spasenje doći, možda jer je to bilo moguće mogu razumjeti tek nakon njegove smrti i uskrsnuća. Umjesto toga, Isus uči o životu koji će dati svijetu.
Mnogi i danas ne žele prihvatiti ove riječi. Ali oni su važne riječi, jer one otkrivaju našu intimnu vezu s Isusom. To je otajstvo koje je u srcu naše euharistijske teologije. U elementima kruha i vina, Isusovo tijelo i krv su doista prisutni. Kada dijelimo Tijelo i Krv Kristovu, Isus je nastanjen u nama. To zajedništvo s Gospodinom nas čini jednim tijelom, donosi nam život vječni, i šalje nas naprijed da postanemo Kristovo tijelo za život svijeta.
