DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Božja riječ današnjeg bogoslužja poziva nas na obraćenje koje se sastoji u pomirenju s Bogom i s braćom ljudima. Bog dolazi spasiti sve ljude. Radosna vijest koja prati njegov dolazak govori nam o pomirenju i miru. Ova je nedjelja radosni poziv na obraćenje, ne toliko kao odustajanje od grijeha koliko kao otvaranje za novost koju Bog sprema.
Prvo čitanje – Iz 11,3-5
U prvom čitanju prorok Izaija govori da je svako obraćenje Bogu u biti usmjereno Kristu. U doba istrijebljenja Davidove kraljevske dinastije, Izaija naviješta dolazak Mesije koji će izvesti veliko djelo osobnog i društvenog preobraženja ljudi. On će uspostaviti »pravdu«, zaštitit će bijedne i siromahe, uništit će bezbožne i moćne ovoga svijeta i donijet će »mir« svakome stvorenju kao što je bilo na početku vremena. Kao što je Bog nekoć malog pastira Davida podigao na kraljevski prijestol; tako će iz njegova roda, kad bude posve siromašan i skoro zaboravljen, podignuti vječnoga Kralja. A taj Kralj biti će Krist Gospodin, koji će »obratiti« srca ljudi i povesti povijest spasenja onamo kamo Bog želi. Za tu svoju tešku ulogu Kristova ljudska narav bit će prožeta osobnim darovima Božjega Duha. U neprestanom općenju s Ocem, Sin Božji će svakoga trenutka znati što treba činiti i bit će tako jak da će to i učiniti. To se neće sviđati bogatima i silnicima ove zemlje, ali to će spašavati sve uboge i progonjene. Uz pravdu će im iskazivati i Božju vjernost koja svojima nikada ne dolazi manje, pa i kad koji put izgleda da ih je privremeno Bog napustio iz uzrokâ koje samo on zna. A to je sigurno ljudima na veliku korist. Ako se to ne pokaže uvijek na ovome svijetu, jasno će se očitovati u času smrti i na dan suda.
Drugo čitanje – Rim 15, 4-9
Drugo čitanje Pavlov je poziv iz Poslanice Rimljanima na vjerničku toleranciju unutar Crkve, sastavljene od krštenika različitih nacionalnosti, zato što je Bog sve ljude neopozivo prihvatio u Kristu. U tome će nam pomoći sami Bog. On nas uči da budemo strpljivi. On nas tješi u svakom razočaranju. On nam ulijeva nadu u konačnu nagradu. Bog je, dakle, izvor strpljivosti i utjehe pa će nam dati milost da po primjeru Kristovu vlada među nama isto osjećanje i jednodušnost. Njezin plod će biti i da jednim ustima slavimo Boga. Ovaj odlomak počinje Pavlovim pozivom “jakima” -među koje ubraja i sebe – da podnose slabosti slabih. Kao što Krist nije ugađao sebi, tako ne bi trebali ni kršćani različitoga nacionalnog i kulturnog podrijetla unutar iste crkvene zajednice. Pavao moli “Boga postojanosti i utjehe” da raznolikoj crkvenoj zajednici dadne međusobno razumijevanje i slogu kakvu traži Krist Isus . Vjernici i u Crkvi ostaju različiti, ali mogu i trebaju “jednodušno, iz jednog grla slaviti Boga” na svom bogoslužju i u svom življenju nakon liturgije.
Evanđelje – Mt 3, 1-12
Evanđelje druge i treće nedjelje došašća donosi zgode o Ivanu Krstitelju kao isposniku koji se sprema za nastup Božjeg kraljevstva i kao propovjedniku koji zove na obraćenje zbog skorog nastupa Kraljevstva po Mesiji. Mateje prikazuje Ivana Krstitelja kao pokornika koji u pustinji zove ljude na obraćenje zbog neposredne blizine kraljevstva Božjega. Farizeje i saduceje, koji su bili vjernici zadovoljni sa svojim moralnim stanjem, Krstitelj potiče da donose plodove dostojne obraćenja. Sprema ih na nešto novo što uskoro predstoji. U mesijanskoj propovijedi Krstitelj zove na obraćenje zbog skorog nastupa kraljevstva nebeskog. Svoj pokornički obred, kojemu su se ljudi podlagali u znak priznavanja grešnosti i spremnosti na skori nastup novog Božjega zahvata, Krstitelj naziva “krst vodom na obraćenje” , a Mesijin pokret zove “krštavanje Duhom Svetim i ognjem” . Krstiteljev poziv na obraćenje znači još nešto: poziv na otvaranje novom zahvatu Božjem o Mesijinu nastupu. Božje kraljevstvo, koje Matej iz poštovanja prema Božjem imenu zove nebeskim, jest milosna vladavina Božja nad ljudima i odgovor ljudi Bogu savezniku. Krstitelj se spremno podložio toj Božjoj vladavini i traži da mu se pokornici u tome pridruže. On ujedno najavljuje Mesiju, koji će biti najposlušniji Bogu među sinovima ljudskim i preko kojega će Bog najviše zahvaćati milosno u ljudsku povijest. Obraćenje na koje Krstitelj zove i u kojem prednjači jest otvaranje vjernika za ono što Bog sprema.
