Klanjanje
Klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu je posebno raširen izraz euharistijskoga štovanja na koje Crkva živo potiče i pastire i vjernike.
Njegov izvorni oblik može se povezati s klanjanjem koje na Veliki četvrtak slijedi nakon slavlja mise Večere Gospodnje i odlaganja posvećenih Prilika. On je vrlo izražajan što se tiče postojeće veze između slavlja spomen-čina Gospodinove žrtve i njegove trajne prisutnosti u posvećenim prilikama. Čuvanje tih prilika, posebno motivirano potrebom da se može s njima raspolagati u svakome trenutku, radi davanja popudbine bolesnima, potaknulo je u vjernicima stvaranje hvalevrijedna običaja da se okupe pred svetohraništem, kako bi se klanjali Kristu, prisutnu u Sakramentu.
Vjernici dok štuju Krista prisutnog u Sakramentu trebaju imati na umu da Gospodinova prisutnost proizlazi iz žrtve i da je usmjerena prema sakramentalnoj i duhovnoj pričesti zajedno.
Pobožnost koja vjernike potiče na posjet svetoj Euharistiji, potiče ih da do kraja uzmu dijela u uskrsnom misteriju i zahvalnim srcem odgovore daru onoga koji po svom čovještvu neprekidno ulijeva božanski život u udove svog tijela.
Boraveći kod Krista Gospodina, oni uživaju njegovo najtješnje prijateljstvo i pred njim izlijevaju svoje srce za sebe i sve svoje.Zajedno s Kristom prikazujući sav svoj život Ocu u Duhu Svetomu oni iz tog druženja crpe porast vjere, nade i ljubavi.
Ako, dakle, čovjek temelji svoju čvrstu vjeru isključivo na riječima Kristovim, ta je vjera uistinu nadnaravna – onakva kakvu Bog od njega i očekuje. Takva je vjera nepokolebljiva te će izdržati kušnju mjerila što nam ga je Krist ostavio u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Možemo slobodno reći kako su naša revnost i žar prema Presvetom pouzdan pokazatelj našeg sveukupnog duhovnog života. Pravi se kršćanin prepoznaje po svojoj vjeri u Presveti Oltarski Sakrament.
I sveti otac papa Benedikt XVI. biskupima, svećenicima i vjernicima je preporučio da prikladnim i dostojanstvenim pobožnostima gaje klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom jer se time ističe kristocentričnost našeg života.
Prema Papinim riječima Isus ostaje živ u svetohraništu i nakon slavlja Božjih otajstava te mu se klanjanjem pred Presvetim odaje posebna počast.Između euharistijskog slavlja i klanjanja postoji jaka unutarnja veza. Klanjanje izvan mise produžuje i pojačava ono što se zbilo u liturgijskom slavlju te omogućuje istinski i duboki prihvat Krista.
Sakramentu veličajnom pojmo u sav glas
Što ga vjernim kao hranu dijeli Isus spas.
On za hranu dušam slabim daje nam se sam,
I grud naša namah biva tajni Božji hram.
Sveto Tijelo i Krv sveta duši nam je lijek,
Slatko milje i štit snažan, čuvar stalan vijek.
S hvale harne duše naše plamte u sav žar,
Štono, Kriste, sama sebe daješ nam za dar.
Amo k nama rado s¨laziš ti u svaki čas,
K sebi jednom primi gore svakog vjernog nas.
