Krunica
Krunica je vrlo stara marijanska molitva, koja se danas, nakon uvođenja otajstava svjetla sastoji od 200 Zdravo Marija. Između njih, na početku svakih deset Zdravo Marija, umetnut je Očenaš, koji molitvu dijeli na 20 desetica, nakon kojih se izgovara Slava Ocu. Tih 20 otajstava podijeljeno je na četiri jednaka dijela, četiri tematska kruga, koji obuhvaćaju Isusov život od otajstva začeća Isusova, preko čudesa i propovijedanja, pa sve do njegove smrti, uskrsnuća i uzašašća, i time se na temelju svetopisamskog teksta razmišlja o radosnim, svijetlim, žalosnim i slavnim otajstvima o kojima nam govori Evanđelje.
Po svojoj prirodi molitva krunice zahtijeva smireni ritam i misaoni element kršćanske meditacije, što u molitelja pospješuje razmatranje otajstava Gospodinova života, kako ih je moguće spoznati kroz srce one koja je bila najbliža Gospodinu. Zbog toga je molitva krunice u najužoj vezi s Marijom , majkom Isusovom koja je bila sjedinjena s Kristom u njegovu spasiteljskom poslanju. Zato je molitva krunice istodobno i molitva Mariji, našoj najboljoj posrednici i zagovornici kod svoga Sina, a našega Gospodina.
Povijesni razvoj krunice
Početkom 12.stoljeća na zapadu se širila praksa recitiranja molitve “Zdravo Marijo”. Od te molitve, bio je poznat i recitiran samo njezin prvi dio , anđeoski pozdrav, i Elizabetin blagoslov. Tek pred kraj 15. stoljeća , kada se raširio običaj moljenja “Sveta Marijo”, bilo je pridodano izgovaranje imena Isus, i završni Amen.
Njemački kartuzijanac Henrik Kalkar podijelio je 150 Zdravo Marija na 15 desetki između kojih je umetnuo molitvu Oče naš.
Prvi dokument koji potvrđuje postojanje ili pokušaj, da se ujedini molitva ponavljanja Zdravo Marija s meditacijama otajstava uzetih iz Biblije , dolazi iz 15. stoljeća. Kartuzijanac iz Kolna Dominik Pruski, predlaže jednu novu formu prema kojoj je moljenje Zdravo Marija svedeno na 50 puta, ali je svakoj molitvi Zdravo Marijo pridodano određeni odlomak Evanđelja. Ti odlomci bili su raspodijeljeni tako, da ih je 14 razmatralo Isusov život prije početka javnog djelovanja; 6 njegovo javno djelovanje; 24 njegovu muku i smrt; te ostalih 6 Isusovo uskrsnuće, slavu i krunjenje Marijino. Ovakav način razmatranja otajstava spasenja dovodi i do podjele na tri velika otajstva: radosno, žalosno i slavno. Nakon što se ova pobožnost raširila među vjernicima osjetila se potreba da se još oblikuje u smislu pojednostavljivanja.1521. g. dominikanac Alberto da Castello sveo je ova otajstva na svega 15, na način da ih je formulirao tako, da bi se oni razmatrali u obliku kratkog teksta ili bi se jednostavno ponavljali kratki zazivi iza svakog moljenja prvog dijela Zdravo Marijo.
Godinu 2003. je sveti otac papa Ivan Pavao II. nazvao ”Godinom krunice” proglašavajući nova otajstva krunice: otajstva svjetla, te tako pozvao cijeli kršćanski katolički puk na molitvu krunice. Između naglasio je : ”Krunica je moja najmilija molitva ! Krunica nas smješta u živo zajedništo s Isusom po srcu Njegove Majke. Vi ljubite Isusovu majku, moleći krunicu. Potičem Vas da ustrajete u toj svojoj pobožnosti koja Vas, ako je ispravno shvatite i živite, zasigurno, vodi tome da sve više proničete u otajstvo Krista, našeg Spasitelja ”
KAKO MOLITI KRUNICU
razmatranja otajstava:
