Čitanja:
Iz 35, 4-7a
Jak 2, 1-5
Mk 7, 31-37
Boga često nazivamo “osloboditelj”, odnosno “spasitelj”. Na ovaj Božji naziv su ove nedjelje osobito usredotočeni liturgijski tekstovi. Bog oslobađa sva ljudska bića od svog tužnog stanja progonjenosti, a prirodu iz ogoljene suhoće (Prvo čitanje). On nas oslobađa od bolesti srca i duha “, sve što radi je dobro, on čini da gluhi čuju i nijemi govore” (Evanđelje). On oslobađa kršćane bez obzira na razlike – bez obzira bili bogati ili siromašni, svi smo isti pred Bogom (Evanđelje).
Prvo čitanje (Iz 35, 4-7a)
U današnjem 1. čitanju prorok Izaija naviješta nam Boga kao osloboditelja, otkupitelja i spasitelja svog naroda. Opisuje Božje spasenje što je narodu darovano izbavljenjem iz sužanjstva i povratkom u domovinu. Bog kažnjava Edom i spašava Izrael te ga novim izlaskom kroz pustinju iz Babilona dovodi u Jeruzalem.
Tako Bog iscjeljuje svoj narod koji je postao gluh, slijep i nijem zbog svoje nevjernosti i otvrdnutosti u grijehu. On naviješta kako promjene u ljudima „Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti,…hromi će skakati ko jelen, njemakov će jezik klicati.“, tako i promjene u prirodi: „Jer će u pustinji provreti vode i u stepi potoci…“ Bog dakle, obnavlja život Izraelu u potpunosti – obnavlja ljude i prirodu. Tako ozdravljenjem i preobrazbom naroda cijela se priroda obnovila i doživjela Božje spasenje.
Drugo čitanje (Jak 2,1-5)
Poslanica sv. Jakova ima izrazito moralistički naglasak, a to su u prvom redu dobra djela koja čovjek treba činiti. Današnje 2. čitanje govori o vrlo konkretnom slučaju, o odnosu prema bogatom čovjeku, u sjajnoj odjeći i siromahu u oskudnoj odjeći. Kršćanin ne smije biti pristran i gledati tko je to. I ne smije suditi druge. Bog drugačije sudi od svijeta: tko je u svijetu siromah, pred Bogom može biti bogataš ako s vjerom podnosi svoje stanje te iz svake životne situacije ostane otvoren prema Bogu. Takav siromah Božji bio je Gospodin Isus te blaženima proglasio druge koji ga u tome budu nasljedovali. Siromasi su u vjeri bogati zato što prihvaćaju dogmu o stvorenosti na sliku i priliku Božju, što su krštenjem i vjerom pridruženi proslavljenom Kristu, glavi obnovljenog čovječanstva.
Evanđelje (Mk 7, 31-37)
U današnjem Markovu evanđelju, Isus čini čudo – ozdravljajući gluhonijema čovjeka ostvaruje Izaijino proroštvo: „Sljepačke će tad oči progledati, uši se gluhih otvoriti,…hromi će skakati ko jelen, njemakov će jezik klicati.“(35, 5-6),. To je čudo znak otkupljenja koje je Isus donio ljudima.
Taj gluhi mucavac slika je čovjeka nesposobna za prave odnose i s ljudima i s Bogom. Isusovo čudo ozdravljenja toga bolesnika učinilo je da je onaj čovjek postao ljudsko stvorenje sa svim svojim dostojanstvom. Isus liječi bolesnike kao gospodar prirodnih zakona koji vraća stvari u njihovo izvorno stanje. Tu je jasno da nije samo riječ o tjelesnom ozdravljenju, nego o osposobljavanju čovjeka za punu komunikaciju s ljudima i s Bogom. Stoga Crkva tu snažnu riječ Isusovu: »Effata! – Otvori se!« uzima u krsnu liturgiju. A isto tako sličan se postupak od davnine, pa i u najnovije vrijeme, ponavlja u obredu krštenja.
