Čitanja:
Jr 31, 7-9
Heb 5, 1-6
Mk 10, 46-52
Liturgijski tekstovi ove nedjelje naglašavaju učinkovitost Božje intervencije. Bog vraća Izraelce iz progonstva do svoje drage domovine (Prvo čitanje). Uz Božju moć, Isus Krist vraća vid slijepcu Bartimeju, koji nadilazi sve prepreke i time ispunjava svoju veliku želju da vidi (Evanđelje). Božja spasenjska djelotvornost posebno se očituje u Kristu, velikom svećeniku, koji spašava ljude iz neznanja i boli, te ih oslobađa od njihovih grijeha (Drugo čitanje).
Prvo čitanje Jr 31, 7-9
Slijepe i hrome utješene vraćam.
U današnjem 1. čitanju, iz 3. „Knjige utjehe“ prorok Jeremija hrabri svoj narod uz povik: „Kličite od radosti Jakovu,…Objavljujte, uznosite, navješćujte: Gospodin spasi narod svoj, ostatak Izraelov!“ Uz sve nedaće i najcrnja naviještanja Božjih kazni, koja se očituju u prirodnim katastrofama, ratnim pohodima, razaranjima i progonstvima, prorok naviješta Božje spasenje. To je nada židovskim prognanicima, za vrijeme kralja Nabukodonozora u Babilonu. Evo Bog ih vodi iz zemlje sjeverne, skuplja ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća se velika zajednica…utješne sad ih vraćam!“ Bez obzira, na nevjeru naroda, Bog oprašta i vraća ih u njihovu domovinu.
Drugo čitanje (Heb 5, 1-6)
Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu
Poslanica Hebrejima bavi se velikim dijelom spasenja što ga je izvršio Isus Krist kao Veliki svećenik. Sav se Kristov život, osobito njegova muka i smrt promatra kao velikosvećenička žrtva. On sam je i žrtva i oltar i svećenik svoje žrtve. Sam je sebe prinio za žrtvu Bogu. Stoga je i žrtva i svećenik – prinosnik. U današnjem 2. Čitanju Veliki svećenik, od ljudi uzet, može suosjećati s čovjekom za koji prinosi žrtvu, jer je i sam zaogrnut slabošću. Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnicu, jer je samo čovjek i ima grijehe. Krist je pravi Bog i pravi čovjek, pa stoga po svojoj vlastitoj opstojnosti posreduje između Boga i ljudi – spaja i izmiruje Boga i čovjeka, Boga i čovječanstvo. Stoga je on stalan izvor nade za svijet. Bog ga je učinio „svećenikom dovijeka,“ našim posrednikom i zagovornikom. A budući da je bio jedan od nas, u svemu nama sličan osim u grijehu, on razumije i pozna svaku našu slabost, svaki naš grijeh. On je sućutan i samilostan Veliki svećenik. Crkva, a u njoj svaki pojedini kršćanin trebaju biti suputnici i supatnici sa svijetom i vremenom u kojemu žive. Treba zazivati na se i na svijet Božje milosrđe i Božje spasenje, te tako postati donositelj nade.
Evanđelje (Mk 10,46-52)
Učitelju moj, da progledam.
U današnjem evanđelju IIsus ide čvrstim korakom prema Jeruzalemu, prema kraju svog poslanja. Mnoštvo je ljudi oko Isusa, a u tom mnoštvu samo je jednom slijepom čovjeku jasno da je Isus Sin Davidov. To znači da je obećani Mesija, da je Spasitelj svijeta, da je to onaj koga su nebrojeni naraštaji stoljećima očekivali. Sve to svjedoči slijepac svojim vapajem: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“
Radost spašenih jedna je od temeljnih poruka današnje Službe riječi. Kršćanstvo je novost: blaga, radosna, vesela novost. Radost je jedna od bitnih obilježja kršćanskog života. Zašto je ta radost u našem životu tako često zamagljena, osjećamo se potišteni, promašeni, zaboravljeni? Isus nam donosi istinsku radost i dovikuje svima: “Kličite od radosti!” Ako smo grijesima opterećeni, priznajmo ih pred Gospodinom, da doživimo i svjedočimo u našem svijetu radost oslobođenja i spasenja, što su sigurni znakovi da je mesijansko vrijeme nastupilo u nama.
MISIJSKA NEDJELJA
Pretposljednja nedjelja u mjesecu listopadu, misijska je nedjelja.
MISIJSKA NEDJELJA dan je molitve i promicanja misija. Slavi se uvijek predzadnju nedjelju listopada, istog dana u svim biskupijama, župama i ustanovama katoličkog svijeta. U crkveni kalendar uveo ju je papa Pio XI. 1926.g. Osim molitve za misije i upoznavanja misijskog rada vjernici su pozvani da u korist misija daju i dobrovoljne novčane priloge.
Misije pomažu ljudima u najsiromašnijim zemljama svijeta: prehranom, medicinskom skrbi, obrazovanjem i Božjom Riječi. Odlazak u misije daje misionarima iznimno unutrašnje obogaćenje. Mnogi misionari u svojim su svjedočanstvima priznali kako su se vrlo brzo nakon odlaska priviknuli na život bez televizije, računala, ponekad i struje, kreveta ili čvrstog krova nad glavom. No istodobno su priznali kako su postali mnogo sretniji jer su im ljudi koje su susreli i s kojima žive u misijama pokazali kako je život ipak nešto više. Život s ljudima koji nikada nisu doživjeli »zapadnjački napredak«, no zadržali su ono što mnogima nedostaje – iskrenost, jednostavnost i ljubav prema životu, ma kakav on bio – uistinu je, posvjedočili su mnogi, nešto posebno.
Misionara i misionarki Crkve u Hrvata ima ukupno 93 i djeluju u 32 zemlje u Africi, Latinskoj Americi, Aziji, Oceaniji i misijskim područjima Europe. Najveći broj misionara djeluje u Africi. Upravo tamo , s obzirom na teške i gotovo dramatične situacije ponekad su upravo misionari jedini koji donose pomoć kojom spašavaju život.
Na Drugom vatikanskom saboru (1962- 1965.) donesen je Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve ”Ad gentes” koji traži da misionari navješćuju evanđelje vodeći računa o kulturi pojedinih naroda te da evanđelje nakalamljuju na klice dobra i istine koje je Bog posijao u dotični narod i prije dolaska kršćanstva među njegove pripadnike.
I u Republici Hrvatskoj djeluje Nacionalna uprava za Papinska misijska djela – ustanove katoličke crkve koja pomaže djelovanje misionara u siromašnim i nerazvijenim zemljama Afrike, Azije, Južne Amerike i Oceanije. Više o Papinskim misijskim djelima možete doznati na web stranici www.misije.hr.
