ČITANJA :
Mudr 7, 7-11
Heb 4, 12-13
Mk 10, 17-30
Mudrost je dar Božji koji se očituje na raznim životnim područjima pravedna čovjeka. Ona je više krepost, nego sposobnost. Zato je čovjek svojom voljom mora tražiti, moliti i izboriti. Ona nije ništa drugo nego vjernost Bogu, poštivanje Božjih zakona i prilagodba njegovoj mudrosti kojom je uredio ovaj svijet.
Prvo čitanje – Mudr 7,7-11
Ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s mudrošću.
Prvo čitanje donosi riječi židovskog mudraca koje stavlja u usta Salomona, po židovskoj predaji najvećeg mudraca, koji poručuje da je najveća vrijednost božanska mudrost, koja uistinu čini čovjeka sretnim i bogatim. Mudrost je pravilan odnos čovjeka prema Bogu, da bude otvoren i raspoloživ, da može vladati svijetom. Samo mudrost vodi u život, sreću, blaženstvo. Mudrost je dar Duha. Za kršćanina Isus je utjelovljena, učovječena mudrost, mudrost križa, Božja mudrost.
Drugo čitanje – Heb 4,12-13
Riječ Božja prosuđuje nakane i misli srca.
Poslanica Hebrejima otkriva nam narav biblijske riječi: ona je živa i djelotvorna, to je riječ Boga živoga. To je objaviteljska riječ: ostvaruje obećanje, spasenje i “počinak”. Ako nije prihvaćena, postaje prijetnja i kazna. Božja riječ je snažna (Iz 55, 11), proroke preobražava i čini ih svjedocima Božje prisutnosti. U Isusu postaje utjelovljena. I u svakome koji se opredijeli za Kraljevstvo.
Evanđelje – Mk 10,17-30
Što imaš, prodaj i idi za mnom!
Ovonedjeljno Evanđelje donosi zgodu o bogatašu koji vrši sve zapovijedi ali od Isusa kao uglednog rabina traži sigurniji put za ulazak u kraljevstvo nebesko. Isus mu predlaže da proda imanje, razdijeli novac konkretnim siromasima koje pozna u svojoj okolici i pode za njim koji je spreman u svemu vršiti volju Božju. Isus ne proglašava bogataše prokletima niti društvene siromahe blaženima, nego naglašava kako se treba solidarizirati sa siromasima, braniti njihova prava; kako istinita sreća nije u posjedovanju nego u davanju. Isus traži nenavezanost na ono što prolazi. Nije to mržnja, obescjenjivanje ovozemnih vrednota, nego njihovo pravo vrednovanje: koristiti ovozemna dobra da usrećujemo potrebne i siromahe, i pribavimo tako vječnu sreću.
Glavna pouka cijelog prizora je da materijalno blagostanje može biti smetnja za učenički hod za Isusom te da su blagodati učeništva neizmjerno veće od žrtava.
