POSVETA LATERANSKE BAZILIKE

ČITANJA:
Ez 47,1-2.8-9.12
1Kor 3,9c-11.16-17
Iv 2,13-22

Ove nedjelje, 32. kroz godinu, slavimo poseban blagdan. To je blagdan posvete Lateranske bazilike.

LATERANSKA BAZILIKA

U Rimu, na predjelu koji se zvao Lateran, kršćani su izgradili velebnu baziliku koja nosi ime sv. Ivan na Lateranu, a u kojoj se, prema predaji, nalazi glava sv. Ivana Krstitelja.

Ova je bazilika papina biskupska crkva – dakle katedrala rimskog biskupa, dok je bazilika sv. Petra u Vatikanu sjedište Pape kao glavara Katoličke crkve. Upravo zbog toga što je ovo papinska biskupska crkva, ona je ujedno prva i najvažnija crkva u cijelom katoličkom svijetu ili kako i na samom ulazu piše Omnium urbis et orbis ecclesiarum mater et caput (lat. Majka i glava svih crkava u Rimu i u cijelom svijetu).

Zajednica vjernika koja se zove Crkva u vrijeme velikih progona u prva tri stoljeća njezina postojanja sastajala se najčešće na grobljima ili u privatnim kućama da bi se molila i Bogu prinosila žrtvu sv. mise. Kada je car Konstantin 313. god. “Milanskim ediktom” dao slobodu kršćanima, oni su “izišli” iz katakombi, te su tražili javne zgrade za svoja okupljanja i slavljenje euharistije.

Lateransku je baziliku dao sagraditi papa Melhijad (311.-314.) na prostoru koji mu je za tu svrhu darovao car Konstantin. Godine 324. tu je baziliku papa Silvester I. svečano posvetio Presvetom Spasitelju. To je prva crkva uopće koja je bila posvećena. Od tada je ova crkva više od deset stoljeća sjedište poglavara Crkve, a tek se u 15. stoljeću to sjedište preselilo u Vatikan.

U znak povijesnog kontinuiteta, u bazilici sv. Ivana Lateranskog svaki se papa ustoličuje na početku svoje službe za biskupa Rima.

U njoj, i u susjednoj lateranskoj palači, održano je pet općih sabora Katoličke Crkve, zvanih lateranski (1123., 1139., 1179., 1215. i 1512. godine).

ZNAČENJE BLAGDANA

Slavljenjem ovog blagdana ponajprije iskazujemo naše katoličko jedinstvo i povezanost s Petrovim nasljednikom, papom. Ono što nas katolike razlikuje od velike većine drugih kršćana jest upravo činjenica kako smo mi povezani te kako priznajemo Papu kao Petrovog nasljednika na zemlji sa svim pravima koja mu ta služba donosi.

Današnjim blagdanom se sjećamo svoje povezanosti s papom i cijelom Crkvom. Podsjećamo se i na važnost da gradimo crkve i okupljamo se u njima, no najviše nas blagdan potiče da promišljamo kako je i od najsjajnijeg zdanja ili najveličanstvenije katedrale svetiji nutarnji hram čovjeka pokraj nas radi kojega je i Bog došao na zemlju.