PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Prvo čitanje (Iz 2, 1-5) dio je Izaijina viđenja o skupljanju poganskih naroda “na Goru Gospodnju, u Dom Jakovljev”. To je pogled u sveopće spasenje koje donosi mir medu zaraćene narode. Prorok u svome vjerničkom optimizmu najavljuje da će narodi koji pristanu uz Boga početi pristajati i jedni uz druge: odreći će se nasilničkih planova da jedni druge podjarme te će ratničke mačeve prekovati u miroljubive plugove, kojima će orati zemlju i pribavljati plodove za miran zajednički život. Drugi ratni simbol – koplja – bit će prekovan u srpove za žetvu.
Drugo čitanje (Rim 13, 11-14a)
Pismo Rimljanima napisano je u Korintu 57. ili 58. god. S tim pismom se Pavao predstavlja rimskim kršćanima. Upoznaje ih sa svojim naviještanjem Krista. Ovo je odlomak iz drugog dijela Poslanice Rimljanima, koji sadrži Pavlove poticaje za moralni život kršćana. Pavao poziva rimske kršćane na poslušnost i budnost, te im svraća pozornost na vrijeme koje je još pred njima: Treba odbaciti djela tame i usmjeriti se Kristu koji je svjetlo. A Kristovo svjetlo vodi u punu radost života.
Evanđelje (Mt 24, 37-44)
Odlomci današnjeg Matejeva Evanđelja, kao i Pavlove poslanice Rimljanima odzvanjaju jasnim pozivom na budnost. Ovaj Matejev odlomak poziva na vjerničku budnost usred obavljanja redovnih ljudskih poslova. Počinje primjerom Noine generacije pred opći potop. Zatim Isus navodi dva primjera iz redovnog djelovanja ljudi: od dvojice koji će raditi na polju, “jedan će se uzeti”, a drugi ostaviti; od dviju domaćica koje će na kućnome mlinu mljeti brašno za dnevne potrebe svojih ukućana, jedna će se uzeti, a druga ostaviti. “Uzet će se, ostavit će se” jest tzv. teološki pasiv: Bog uzima i ostavlja, ali na temelju spremnosti koju pokazuje svaki osobno za sebe. Tu budnost i spremnost ne mogu drugi umjesto nas poduzimati.
Odlomak završava kratkom prispodobom o domaćinu čiju kuću u bilo koje doba noći može potkopati kradljivac. U Isusovo doba u Palestini bilo je kuća sa zidovima od zemlje i blata, pa je kradljivcima bilo lagano prokopati zid. Domaćin takve kuće morao je stalno biti spreman, da ga nepoželjni gosti ne iznenade. Kao što domaćin kuće sa slabim zidovima ne može predvidjeti točno vrijeme kradljivčeva dolaska, tako ni vjernik ne može proračunati trenutak ponovnog dolaska Sina Čovječjega. Preostaje da bude stalno spreman dok obavlja svoje redovne zemaljske poslove,da u prolazu zemaljskim životom nauči ljubiti vječna nebeska dobra.
