Ispovijed
Pokoru ili ispovijed zovemo ”sakramentom obraćenja” jer u znaku ostvaruje Isusov poziv na obraćenje, put povratka k Ocu od kojeg se čovjek grijehom udaljio. Zove se sakrament pokore jer posvećuje osobni i zajednički put obraćenja, kajanja i zadovoljštine kršćana grešnika. Zove se sakrament ispovijedi jer priznanje ili ispovijed grijeha pred svećenikom je bitni element ovog sakramenta. Po ovom sakramentu Bog daje pokorniku oproštenje i mir te ga obdaruje pomirenjem.
Po sakramentu krštenja mi smo postali nova stvorenja, ali u nama je ostala krhkost naše naravi i sklonost prema grijehu, tj. požuda. Zato je svima krštenima potreban ovaj sakrament. Svatko tko je postao Božje dijete po sakramentu krštenja mora se trajno obraćati. To trajno obraćenje nije samo ljudsko djelo, nego i plod Božje milosti. Isusov poziv na obraćenje i pokoru prvenstveno se odnosi na obraćenje srca i na unutarnju pokoru. To je ono korjenito mijenjanje sebe u svemu onome u čemu nismo dovoljno dobri. Bog nam daje snage ili milosti da možemo iznova živjeti puninu života na koji smo pozvani.
Krist je ustanovio ovaj sakrament riječima upućenim apostolima: „Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se, kojima zadržite, zadržani su im“
Isus je ustanovio sakrament pokore za sve vjernike, a osobito za one koji padnu u teški grijeh i tako izgube krsnu milost. Oblik sakramenta pokore kroz povijest se mijenjao. U slavljenu pokore s jedne strane prisutni su čini grešnika: kajanje, ispovijed i zadovoljština za grijehe a, s druge strane, tu je Božja milost po zahvatu Crkve koja po svojim službenicima u ime Isusa Krista daje oproštenje grijeha i određuje način zadovoljštine.
Kajanje je bol duše i osuda počinjenog grijeha s odlukom više ne griješiti. Kada kajanje proizlazi iz ljubavi prema Bogu, to kajanje oprašta lake grijehe. Svako kajanje je istovremeno Božji dar i plod grešnikove dobre odluke.
Ispovijed grijeha nas oslobađa krivice i preuzimamo na sebe odgovornost za njih. Tim činom se ponovno otvaramo zajedništvu s Bogom i njegovom Crkvom. Svi teški grijesi moraju biti nabrojeni u ispovijedi. Preporuča se da se u ispovijedi nabroje i lakši svakodnevni grijesi.
