Potvrda
Potvrda je sakrament Duha Svetoga koji nam daje njegove mnogostruke darove (sedam darova Duha Svetoga-mudrost, razum,savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji.). Po tom sakramentu postajemo aktivni članovi Crkve, pa se zbog toga on naziva i sakrament kršćanske zrelosti.
Potvrda nastavlja i dopunjuje ono posvećenje koje je započelo krštenjem. Zato se kod odraslih krštenika potvrda podjeljuje odmah poslije krštenja, a slavlje se dovršava euharistijom: to su tri temeljna sakramenta koja potpuno uvode čovjeka u Crkvu i njezina dobra, izgrađuju ga i osposobljuju za život po vjeri. Zato se i zovu “sakramenti pristupa u kršćanstvo” ili “sakramenti inicijacije”.
Da bi netko mogao pristupiti potvrdi, mora biti kršten, u milosti posvetnoj (ispovjeđen i pričešćen) ,prikladno poučen i sposoban obnoviti krsna obećanja. Potvrđenici koji su bili kršteni kao mala djeca obnavljaju krsna obećanja prije potvrde: odriču se sotone i ispovijedaju krsnu vjeru. Tako svjesno i osobno prihvaćaju ono što su prilikom krštenja kao djeca primili pristankom svojih roditelja. kumova i kršćanske zajednice.
Redoviti djelitelj potvrde je biskup kao nasljednik apostola. To je i znak da ovaj sakrament učvršćuje crkvenu povezanost. U izvanrednim prilikama potvrdu podjeljuje svećenik kao biskupov zamjenik.
Bitan čin potvrde je pomazanje krizmenim uljem na čelu, koje se izvodi polaganjem ruke i riječi „Primi pečat dara Duha Svetoga“ Tako je potvrđenik zauvijek obilježen Božjom ljubavlju i svojim obećanjem da će biti vjernik. Potvrđenike prate i predstavljaju biskupu kumovi. Budući da su kumovi pomoćnici i predvodnici u kršćanskom životu potvrđenika, bitno je da su kršteni te da pripadaju Katoličkoj Crkvi, da su potvrđeni i pričešćen,kao i da im crkveni zakoni ne zabranjuju vršiti službu kumova.
Po sakramentu potvrde na poseban način primamo dar Duha Svetoga koji nas ispunja svojim svjetlom i svojom snagom te nas “potvrđuje”, odnosno učvršćuje i utvrđuje u vjeri i ljubavi.
Potvrdom se krštenik potpunije i na osobniji način uključuje u Crkvu , postaje sposobniji i obavezniji sudjelovati u poslanju Crkve i preuzimati u njoj službe i odgovornosti.
O uvjetima koje mora ispunjavati kum , odnosno kuma Zakonik Kanonskog prava propisuje:
Kan. 893, 874. – & 1. Da bi netko mogao preuzeti službu kuma potrebno je:
1. da ga odredi sam potvrđenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu
2. da je navršio šesnaestu godinu osim ako nije drugačije određeno, tj. ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdanog razloga treba da se dopusti iznimka
3. da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom
4. da nije udaren nikakvom zakonom izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom
5. da nije otac ili majka potvrđenika
