SV. JOSIP, ZARUČNIK BDM

Ako tražimo u Evanđeljima lik sv. Josipa i njegov životopis, naići ćemo na nekoliko elemenata i epizoda sakrivenih u šutnji i jednostavnosti. Ta evanđeoska šutnja o Josipu je u isto vrijeme misterij (tajna) i otkrivenje.

U šutnji Josip otkriva veliki misterij (tajnu) Otajstva sakrivena u njegovoj zaručnici Mariji. U šutnji on stoga odlučuje da otpusti potajno svoju zaručnicu jer još nije bio potpuno shvatio svetu volju Božju.

Konačno u šutnji gluhe noći i u snu sami Bog otkriva Josipu preko svojeg anđela tajnu Otajstva Utjelovljene Riječi Božje u utrobi prečiste Djevice Marije i njegovo poslanje – misiju uz Isusa i Mariju Božjim planovima spasenja ljudskoga roda.

Sv. Josip je čovjek vjere. On je čovjek stvarnosti, čovjek koji potiče iz naroda. San, u kojem jedna osoba ulazi kao u mističnu sferu i u sferu neočekivane i čudne spoznaje, u Bibliji postaje simbol – znak i sredstvo Božjih otkrivenja.

Stoga Evanđelje i govori o »snovima« koji se često spominju u povijesti praotaca, jer putem snova Bog vrlo često ljudima priopćava svoje nakane. Kao što je Ivan Krstitelj posljednji od proroka, tako je Josip posljednja biblijska ličnost na kojoj se Božja objava očituje u »snovima«.

Ta Josipova sličnost s praocima vjere još više dolazi do izražaja u njegovu bijegu s Isusom i Marijom u Egipat. Tako se na njemu, Mariji i Isusu ostvaruje novi izlazak Božjeg naroda. Sva ta Božja otkrivenja Josip spoznaje u šutnji i u šutnji prihvaća taj svoj veliki i teški, ali uzvišeni životni put koji mu je Božja providnost odredila.

Na taj način Bog određuje Josipu da u šutnji izvrši svoje poslanje, svoju zadaću u Božjim planovima otkupljenja i spasenja ljudi i čovječanstva. Tajanstveno i duboko značenje Josipovog poslanja i zadaće u tom Božjem djelu spasenja svijeta nalazi se u slavnom Natanovu proročanstvu upućenu kralju Davidu, iz  današnjeg  prvog  čitanja iz Druge knjige o Samuelu. Izraelova nada u očekivanog Mesiju zasniva se sva na ovom proročanstvu što ga prorok Natan dade Davidu. Mesija će dakle, izići iz Davidova potomstva i spasenje će izvesti nad Izraelom i cijelim ljudskom rodom.

Josip je bio »iz doma Davidova«, što je očito iz Isusova rodoslovlja po Mateju (Mt 1,1-24) i iz Blagovijesti Lukina evanđelja (Lk 27). Tako po Josipu, djevičanskom mužu Marijinu, Isus postaje »sin Davidov« i kraljevske loze. Isus Krist je taj obećani Mesija i pravi »sin Davidov« koji će biti graditelj pravoga Hrama, Crkve Božje. Prema tome, prvi rodozačetnik Izraela, izabranog naroda Božjega iz kojega potječe Mesija, Krist, bio je Abraham. Stoga s Abrahamom započinje Josipovo i Isusovo rodoslovlje (Mt 1,1). S njim je Jahve (Bog) prvim sklopio Savez (Berit) ljubavi i obećao mu da će biti otac mnogim narodima i po njegovu potomstvu će se blagoslivljati svi narodi.

A sv. Pavao apostol u svojoj Poslanici Rimljanima,  današnjem drugom čitanju, kaže da je Abraham ne »samo po Zakonu«, »nego i po vjeri« »otac svih nas« – »kao što je pisano: „Ocem mnoštva narodâ ja te postavljam pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i ono što nije zove te bude.”« (Rim 4,16-18).

Izak, sin Abrahamov, koji se rodio izvan prirodnog reda, od majke neplodne (Post 16,1) i od oca usahla (Post 17,17 i Rim 4,19) je samo predslika, pralik Isusa Krista koji je ostvarenje toga potomstva. U Izaku je već Bog naznačio još veće čudo, djevičansko začeće Isusa, Sina Božjega, u prečistoj utrobi Bezgrešne Djevice Marije i njegovo nadnaravno rođenje.  I tako u misterij, u to čudo povijesti spasenja ljudskoga roda od Abrahama do Isusa Krista ulazi i Josip, jer je zakoniti »muž« Marijin (Lk 1,19).

Josip, siguran u Božju vjernost i njegova obećanja, nije posumnjao u čudo što ga Duh Sveti izvede u Mariji. Iako Josip nije na početku mogao odmah shvatiti tu veliku tajnu Otajstva Božjeg što se skrivalo u prečistoj utrobi njegove zaručnice Marije, on je uvijek vjerovao u njezino poštenje i vjernost i zato je ne htjede izvrgnuti sramoti.

Zaista, vjera Josipova je u svemu slična Abrahamovoj vjeri. On sa svojom vjerom u šutnji se nadao protiv svake nade u Boga i otkrio je u Djetetu svoje zaručnice Marije, Sina Božjega i svojega Boga, onoga istoga Boga koji se objavio Abrahamu, Izaku i Jakovu i koji je govorio Mojsiju, Davidu i svim prorocima i ocima odabranog Božjeg izraelskog naroda i koji se evo sada objavljuje i njemu i govori mu preko svojega anđela: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će Sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« (Mt 16,23).

Josip, čovjek pravedan, do savršenstva njeguje sve svoje odnose prema Bogu i svim ljudima. I to ne samo izvana, nego se dušom i srcem potpuno daruje u ljubavi Bogu i bližnjemu. Zatim, kako vidimo iz Evanđelja, on se iskazuje kao čovjek koji najspremnije vrši Božju volju, čovjek Bogu poslušan, sa svom dušom i srcem.

Josip je djevičanski muž Marijin i otac hranitelj, čuvar i branitelj Sina Božjeg. On će Isusu nadjenuti ime, što je u židovskom zakonu bilo pravo oca. Tako on, nadjenuvši ime Isusu, naviješta svijetu spasenje i na taj način u šutnji postaje apostol Božjeg Evanđelja. Josipova ljubav, vjernost i odanost Mariji i njezinu Sinu Isusu koji je istobitno i pravi Sin Božji, omogućili su da Bog ostvari svoj spasiteljski naum s ljudima.

I mi kršćani smo, po Kristu, ušli u ovu struju vječne, božanske, snažne i jake ljubavi Boga, Oca. Stoga svi ljudi u kakvom se god stanju i u kakvim se god uvjetima života nalazili imaju puno pravo da se povjere sv. Josipu koji predstavlja Boga Oca u toj Božjoj obitelji. Za očeve i majke, on je model prave, iskrene i istinite ljubavi i sjedinjenja srca u vjernosti.