TIJELOVO
Veliki blagdan u katoličkom kalendaru poznat je pod imenom Tijelovo. Pun naziv tog blagdana je Presveto Tijelo i Krv Kristova. Tim blagdanom želimo obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, Bogočovjeka, koji je u određenom povijesnom času kao jedinorođeni Sin Božji postao povijesnom osobom. To je tajna njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom; jedan od nas, s konkretnim tijelom, u njegovim žilama teče ljudska krv. “U svemu jednak, osim u grijehu,” reći će sveti Pavao o njemu.
Na današnji se blagdan sjećamo kao je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi postao čovjekom. Bog je u Isusu svima nama dohvatljiv i blizak! Tajnu svojega utjelovljenja utkao je Isus na svojoj posljednjoj večeri u znakove kruha i vina, koji snagom njegove riječi postaju Tijelo i Krv Kristova, tj. sakrament euharistije, dar pričesti, hrana i piće. Posebno su pri tom naglašeni neki elementi tog sakramenta: kruh u obliku hostije, koji se pokazuje kod podizanja; kalež s vinom koji se jednako tako pokazuje vjernicima kao znak i dar.
Tijelovo želi osobito naglasiti istinu da je Isus pravi čovjek i pravi Bog. A kao čovjek da ima tijelo kao i mi. Ljudsko je tijelo dar, a isto tako obdareno mogućnosti da se daruje i razdaje.
Na sve to mislimo dok gledamo podignutu hostiju, dok klečimo pred svetohraništem, dok se svečano nosi pokaznica s Presvetim, dok pružamo ruku da primimo pričest. To je dar Kristova predanog tijela, dar njegove prolivene krvi; to je dar njegove neizrecive ljubavi za svakog od nas osobno!
(Fra Zvjezdan Linić)
Prvo čitanje Pnz 8, 2-3.14b-16a
U ovom odlomku iz Ponovljenog zakona Mojsije podsjeća sunarodnjake kako ih je Bog hranio u vrijeme hoda kroz pustinju.
Ovo čitanje podsjeća nas da smo kao zajednica krštenih putujući narod Božji, ovisan o materijalnoj i duhovnoj hrani kojom nas Bog hrani. Euharistija sa stolom riječi Božje i svete pričesti obilni je stol koji Gospodin pred nas prostire.
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu: »Sjećaj se svega puta kojim te Gospodin, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi i iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. Ponizivao te i glađu morio, a onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu nego da čovjek živi o svakoj riječi što izlazi iz usta Gospodnjih.
Nemoj zaboraviti Gospodina, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva; koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima.«
Riječ Gospodnja.
Drugo čitanje 1Kor 10,16-17
U ovom odlomku iz Prve Korinćanima o kršćanskoj svetoj gozbi sa središnjim obredom “blagoslivljanja čaše” i “lomljenja kruha”, Pavao nas uči da nas euharistija dublje veže s Kristom Gospodinom ali i jedne s drugima. To je popudbina, hrana darovana vjerničkoj zajednici. Kad god se pričešćujemo, produbljujemo ovisnost o braći i sestrama u vjeri te prihvaćamo spremnost da budemo ljubazni i uslužni.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo!
Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove?
Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova?
Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi;
ta svi smo dionici jednoga kruha.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje Iv 6,51-58
Ovo je odlomak iz govora o kruhu života koji i je Isus održao u kafarnaumskoj sinagogi. U tom govoru Isus se predstavio kao kruh života koji je sišao s neba. Kako je znao da ga čeka nasilna smrt, on je u kafarnaumskoj sinagogi najavio da će biti odbačena mudrost Božja, ali će Bog njegovu smrt i uzvišenje učiniti izvorom života za vjernike. Zato izreka: “Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta” (r. 51) uključuje Isusov pristanak na nasilnu smrt i vjeru da će Bog po njegovoj smrti darivati svijetu i pravi život. Isus time najavljuje da će on po smrti i uzvišenju postati duhovno jelo i piće, životna hrana.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu:
»Ja sam kruh živi koji je s neba sišao.
Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke.
Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Židovi se nato među sobom prepirahu:
»Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?«
Reče im stoga Isus:»Zaista, zaista, kažem vam:
ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove,
nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju,
ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.
Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.
Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu,
tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.
Ovo je kruh koji je s neba sišao,
ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe.
Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«
Riječ Gospodnja.
Na temelju ovih čitanja želimo doživjeti euharistiju kao vjerničku hranu na životnom putovanju. Službena teologija zove “popudbinom” pričest koju Crkva daje vjernicima na samrti. Međutim i kad smo zdravi te dok obavljamo svoje ljudske i zemaljske dužnosti redovno slavimo euharistiju kao kršćansku žrtvu i gozbu na kojoj se krijepimo Kristovim tijelom. Time dobivamo duhovnu hranu da kao putujući narod Božji vršimo svoje zajedničko i pojedinačno poslanje među narodima svijeta. Procesija koju zasad obavljamo u crkvi ili oko crkve neka nas podsjeća da smo putnici udruženi u Crkvu i potrebni duhovne hrane na svome vjerničkom putovanju.
