VELIKA SUBOTA – ČITANJA

Prvo čitanje –  Post 1, 1- 2,2

Čitanje knjige Postanka

U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna;
tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.
I reče Bog: “Neka bude svjetlost!” I bi svjetlost.
I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.
I reče Bog: “Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!” I bi tako.
Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.
A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro – dan drugi.
I reče Bog: “Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!” I bi tako.  Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.
I reče Bog: “Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.
I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan treći.
I reče Bog: “Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!” I bi tako.
I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan četvrti.
I reče Bog: “Nek’ povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek’ polete nad zemljom, svodom nebeskim!” I bi tako. Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
I blagoslovi ih govoreći: “Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!” Tako bude večer, pa jutro – dan peti.
I reče Bog: “Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!” I bi tako. I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!”
Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!”
I doda Bog: “Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!” I bi tako.
I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti.

Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. Sedmoga dana, pošto Bog dovrši svoje djelo koje učini, sedmoga dana počinu od svega djela koje učini.

Riječ Gospodnja

Drugo čitanje – Izl 14, 15 – 15, 1a

Čitanje knjige Izlaska

U ono dane: Reče Gospodin Mojsiju: Zašto vičeš k meni? “Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu.
Ja ću otvrdnuti srce Egipćana, i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima.
Neka znaju Egipćani da sam ja Gospod kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.” Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć, tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći.
Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Gospodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. “Bježimo od Izraelaca!” – poviču Egipćani, “jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!”
Tada će Gospodin Mojsiju: “Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.” Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito.
Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima – u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. Tako gospodin u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipćane na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael i o silnoj moći koju Jahve pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Gospodina i povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju.
Tada Mojsije sa sinovima Izraelovim zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:

Psalam: Izl 15, 1-2. 3-4. 5-6. 17-18

Zapjevat ću, Gospodinu,jer se slavom proslavio!
Konja i konjanika u more on je vrgao. 
Moja je snaga, moja pjesma – Gospodin jer je mojim postao izbaviteljem.
On je Bog moj, njega ja ću slaviti,on je Bog oca moga, njega ću veličati.
Gospodin je ratnik vrstan, Jahve je ime njegovo.
Kola Faraonova i vojsku mu u more baci;
Cvijet njegovih štitonoša potonu u Moru crvenom.
 Valovi ih prekriše;poput kamena u morske potonuše dubine.
Desnica tvoja, Gospodine, snagom se prodiči;desnica tvoja, Gospodine, raskomada dušmana.
Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine,na mjestu koje ti, Gospodine, svojim učini Boravištem,
Svetištem, o Gospodine, tvojom rukom sazidanim.
Vazda i dovijeka Gospodin će kraljevati.”

Treće čitanje – Ez 36,16-17a.18-28 

Čitanje knjige proroka Ezekijela

Dođe mi riječ Gospodnja:
»Sine čovječji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima.
I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše. Rasprših ih među narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim. Ali u narodima među koje dođoše, među svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: ‘To je Gospodinov narod, a morade otići iz zemlje Gospodinove!’ I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obeščasti u narodima među koje dođe.
Reci zato domu Izraelovu: Ovako govori Gospodin Bog: ‘Što činim, ne činim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste među narodima u koje dođoste. Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodâ u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Gospodin’ – riječ je Gospodina Boga – ‘kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju.
Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.

 Riječ Gospodnja

Četvrto čitanje – Rim 6, 3-11

Čitanje poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu.
Ta tko umre, opravdan je od grijeha. Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje.
Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu.
Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Riječ Gospodnja

Evanđelje – Mt 28,1-10

Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob.I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe. A anđeo progovori ženama: “Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite!Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.”8One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima.Kad eto im Isusa u susret! Reče im: “Zdravo!” One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: “Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!”

Riječ Gospodnja