Zajednice
U današnje vrijeme sve se više nameće potreba usklađivanja župnih struktura u vidu promicanja sudjelovanja vjernika laika u pastoralnim odgovornostima. To uključuje i formiranje manjih skupina ili zajednica u kojima će se vjernici bolje poznavati, izmjenjivati iskustva vjere i spremati za djelovanje. Vjernici laici su snagom zajedničkog krsnog dostojanstva suodgovorni, zajedno sa zaređenim službenicima, te redovnicima i redovnicama, za poslanje Crkve. Vjernicima laicima je svojstvena i posebna „svjetovna narav“. Oni su pozvani od Boga da djeluju u svijetu te tako „svijet“ postaje mjesto i sredstvo kršćanskog poziva vjernika.
Iz zajedništva kršćana s Kristom proizlazi zajedništvo među kršćanima-to zajedništvo je Crkva. Svi su vjernici pozvani živjeti to zajedništvo s velikom odgovornošću, te se nikada ne smiju zatvoriti u sebe, nego živjeti u tome zajedništvu nastojeći da urodi plodom beskrajno blago koje je svaki vjernik dobio u baštinu. Svaki je vjernik naime pozvan na razne službe i zadaće koje postoje u zajednici i za zajednicu.Što se tiče vjernika laika sve više jača svijesti crkvenosti da je župna zajednica »zajednička zadaća«. To znači da je nužan rast u vjeri i duhovnosti koja se temelji ne samo na molitvi i sakramentima već na rastu svijesti služenja odnosno angažiranja.
Već je Drugi vatikanski koncil započeo proces izlaska iz razdoblja u kojem su unutarcrkveni odnosi bili obilježeni uglavnom »kriterijem vrha« odnosno vlasti, koja se oslanjala na »polugu podložnosti« što je stvaralo pasivnog župljanina.U tom smislu promjene u Crkvi izviru iz novog shvaćanja Crkve kao Božjega naroda i Tijela Kristova. Vjernici se okupljaju u vjeri oko Krista, svi pripadaju Kristu i nitko od njih ne može potpuno preuzeti svu odgovornost.
Okupljanje u manjim skupinama ili zajednicama jača svijest pripadnosti, bratstva i sestrinstva te oslonjenosti jednih na druge. To mogu iskusiti samo oni koji stvarno vjeruju u Krista i koji se na taj način osjećaju pomirenom braćom i sestrama.
U tom se pravcu pokazuje potreba formiranja posebnih manjih zajednica ili živih vjerničkih krugova, ne isključivo po dobi (posebno djeca, mladi, odrasli) ili nekoj naobrazbi (studenti, intelektualci) već prvenstveno po afinitetu u odnosu na neke posebne zadaće. Takva zamisao župe plod je dugog promišljanja i na razini Hrvatske biskupske konferencije, objelodanjenog u službenom dokumentu »Župna kateheza u obnovi župne« (2000).
Dokument upućuje na formiranje nekih manjih skupina ili zajednica, kao što su: liturgijska zajednica u koju spadaju liturgijski animatori te sakristani, ministranti, čitači i pjevači; karitativna zajednica u koju spadaju svi koji se zalažu u župnom karitasu; molitveno-meditativna zajednica koja se okuplja u molitvi i meditaciji na posebne teme i nakane. Dakako, potrebne su i druge zajednice, kao npr. biblijska koja bi se okupljala na dublje ulaženje u značenje biblijskih tekstova, ili obiteljska koja bi okupljala roditelje radi jačanja njihovog obiteljskog zajedništva i u vidu odgoja djece, i dr.Novost je u tome što te zajednice postaju prave katehetske skupine odnosno mjesta za produbljenje vjere i djelovanje iz vjere. Osim toga ta okupljanja su prilika za stjecanje i življenje kršćanskog iskustva.
Velika je prednost u tome što se te manje skupine ne formiraju izričito po dobi već po nekim usmjerenjima i zadaćama. Tako npr. u liturgijskoj, karitativnoj ili molitveno-meditativnoj mogu sudjelovati djeca, mladi i odrasli. Osim gdje su potrebna dobna okupljanja kao npr. u neposrednoj pripremi na prvu pričesti i krizmu, ili u povremenim susretima mladih, te po nekim kategorijama kao npr. roditelja i dr., treba sve učiniti da se događa međugeneracijski prijenos vjere i obostrani utjecaj jednih na druge. Cilj je stvarati župne zajednice kao velike obitelji, stimulirati zajedništva u vjeri i poslanju, odnosno zajedničko djelovanje iz vjere.
U našoj župi aktivno je nekoliko zajednica kroz koje vjernici sudjeluju u župnom životu a namjera je kako razvijati postojeće, tako raditi i na okupljanju novih zajednica.
